U starogradskoj jezgri Pule, na De Villeovom usponu, nalazi se crkva Srca Isusova i Marijina, poznatija kao Sveta srca. Danas je desakralizirana i koristi se kao muzejsko-galerijski prostor Arheološkog muzeja Istre.
Redovnice Družbe Presvetih srdaca izgradile su samostan 1899. godine, a trobrodnu crkvu 1908., u stilu kasnobaroknog klasicizma. Projekt je započeo arhitekt Virgilio Volpi, a dovršio Domenico Malusà. Iako je bio planiran i zvonik visine 26 metara, on nikad nije izgrađen.
Nakon Drugog svjetskog rata redovnice napuštaju crkvu i samostan te prostori ostaju izvan upotrebe do 1958. Tada Arheološki muzej Istre prostor crkve počinje koristiti kao čuvaonicu. Samostanski prostor 1962. godine preuzima Tehnička škola Pula. Zbog loše izvedbe građevine, koja je bila temeljena na nasipu, crkva je pretrpjela znatna oštećenja - urušio se krov, a apsida se počela odvajati i pucati.
Krajem 1980-ih AMI pokreće inicijativu za obnovom, s ciljem formiranja Muzejsko-znanstvenog centra. Nakon izmještanja arheološkog materijala iz crkve početkom 1990-ih u Fort Bourguignon, na njoj je promijenjen krov. Godine 2007. započinje projekt revitalizacije, a prostor se konačno otvara javnosti u srpnju 2011.
Riječ je o multimedijalnom prostoru koji može primati izložbe muzejskog i galerijskog tipa, ali i biti mjesto održavanja predavanja, kongresa, znanstvenih tribina, predstava, koncerata, filmova, festivala i slično. Prilagođen je osobama s invaliditetom (vertikalna platforma, sanitarni čvor, rampa za ulazak u crkvu). U crkvi su u bočnim brodovima dograđene galerije spojene mostom. Apsida je pregrađena i zatvorena velikim zidom na koji se mogu projicirati filmovi i prezentacije.