Izložba u podzemlju amfiteatra
Drugi dio izložbe donosi prikaz prometa amforama na sjevernom Jadranu u rimsko doba. Trgovina se odvijala najvećim dijelom pomorskim putem, a velika i sigurna luka Pule bila je značajna postaja u transportu robe Jadranom. Privatna gospodarstva na zapadnoj obali Istre, koja su proizvodila veće količine maslinovog ulja, imala su vlastita manja pristaništa. Pula je njegovala intenzivne gospodarsko-trgovačke veze s obje obale Jadrana. Od udaljenijih područja Rimskog Carstva, Istra je održavala najintenzivniju trgovačku razmjenu s priobaljem Jonskog i Egejskog mora te bliskoistočnih i sjevernoafričkih provincija.
Tekućine su se prevozile u amforama, velikim keramičkim posudama s dvije ručke. Amfore su obično imale zaobljeno dno završeno šiljatom nožicom koje je osiguravalo veću nosivost; ponajviše su korištene za prijevoz i držanje ulja i vina, iako su mogle sadržavati i druge namirnice, poput ribljeg umaka, raznih plodova, meda. Napunjena amfora bila bi začepljena okruglim pločastim poklopcem, koji se učvršćivao smolom. Potonuća brodova koji su ih prevozili ostavila su nam velika nalazišta amfora na morskom dnu. Kopnom su amfore prevožene zaprežnim kolima. Prazne amfore korištene su kao drenažni materijal, osobito često u doba Augusta.
Amfore su često bile označene pečatom s imenom voditelja keramičarske radionice ili vlasnika imanja u čijem se sastavu radionica nalazila. U Istri su u počecima Rimskog Carstva djelovale dvije radionice amfora u vlasništvu senatorskih obitelji: u Lorunu kod Tara ona u posjedu konzula Statilija Taura Sisene (Statilius Taurus Sisenna) i u Fažani kod Pule u posjedu konzula Lekanija Basa (Laecanius Bassus). Za Vespazijana radionice prelaze u carski fisk te se na pečatima istarskih amfora nalaze imena rimskih careva 1. i 2. st., od Vespazijana do Hadrijana.