Temelji oktogonalnog mauzoleja iskopani su 1941. godine i danas su prezentirani na originalnom mjestu ispred Dvojnih vrata, dva metra ispod današnje hodne površine. Pojedini elementi spomenika pronađeni su prilikom razgradnje kasnoantičkih i srednjovjekovnih gradskih bedema 1907. i 1932. Oko kružnog stepenastog postolja stajalo je 16 pilastara koji su ograđivali spomenik, u promjeru od 11 metara. Postolje mauzoleja kružnog je oblika i sastoji se od tri stepenice. Najniža stepenica ima promjer 10,66 m, a najviša, koja odgovara promjeru opisane kružnice oktogonalnog tijela, 9,46 m. Donji dio osmerokutne građevine ima osam pilastara i zid u tehnici opus isodomum, pri dnu je oivičen glatkim letvicama. Izgubljen je vijenac na vrhu postolja te cijeli središnji i gornji dio građevine.
Uglovi mauzoleja bili su iznad pilastara ojačani korintskim polustupovima visine pet metara. Iznad njih nalazili su se tropojasni arhitrav i friz s motivima čuvara zagrobnog života, sfingi, grifona i Prijapa te vijenac s kimom, konzolama pokrivenim akantovim listom, ovulima i antemijem. Od dna prve kružne stepenice do gornjeg ruba vijenca mauzolej je bio visok oko 9,2 m. Upitno je rješenje mauzoleja iznad vijenca. Jedno od mogućih rješenja uključuje krovnu ogradu - atiku - ukrašenu frizom akantovih vitica.
O arhitektonskom rješenju ovisilo je i pitanje krova: ako je krov pokrivao cijelu osmerokutnu konstrukciju kao prema prvoj predloženoj rekonstrukciji, morao je biti izveden u obliku niske osmerostrane piramide od olovnih ploča. Ako se iznad osmerokutnog tijela nalazila nadgradnja u obliku manjeg hrama, završavala je stožastim ili piramidalnim krovom od kamenih ploča. Sudeći po veličini, građevina je sadržavala unutrašnju grobnu komoru visine 4,7 m, koju arheološka dokumentacija nije mogla sigurno potvrditi. Mauzolej je izgrađen u prvoj četvrtini I. st. pos. Kr. i pripadao je nekoj od najuglednijih pulskih obitelji.