Crkva sv. Andrije u Betigi kod Barbarige
Najstariji dio sakralnog kompleksa sv. Andrije u Betigi je ranokršćanska trolisna memorijalna kapela s oltarnim grobom i ranokršćanskim mozaikom na kojem je i natpis donatora iz početka 5. st. Na očuvanim dijelovima crno-bijelog podnog mozaika u bočnim apsidama i oko oltara prikazani su geometrijski, križni i stilizirani biljni motivi.
U sljedećoj građevinskoj fazi prvobitna trolisna memorija (koja je na vanjskim zidovima raščlanjena lezenama) uklopljena je u trobrodnu baziliku pravokutnog tlocrta. Brodovi bazilike bili su naglašeni sa sedam pari stupova s korintskim kapitelima. U srednjem brodu očuvan je višebojni podni mozaik iz prve pol. 5. st. Veće polje mozaika uokvireno je vrpcom s nizom srcolikih motiva. Polje je ispunjeno četverolisnin medaljonima u kojima su natpisi donatora ili su ukrašeni stiliziranim biljnim i geometrijskim motivima. Manje polje mozaika pri ulaznom dijelu bazilike skromnije je ukrašeno, s prikazom nizova koncentričnih kružnica i nizom rombova u okvirnoj vrpci.
Krajem 8. ili početkom 9. st. ranokršćanska crkva pregradnjom je preobražena u predromaničku. Kod svetišta se zatvaraju bočni brodovi s manjim polukružnim apsidama. Prvobitna skromna oltarna pregrada zamjenjuje se novim kamenim namještajem koji je ukrašen pleternim reljefima. Pronađeni su dijelovi predromaničke oltarne pregrade (pluteji, pilastri), oltarnog ciborija i ambona. Uz južnu stranu crkve naslonjena je u 7. st. krstionica s apsidom (iznutra polukružna, izvana poligonalna). Do krstionice je naknadno izgrađena pravokutna grobna kapela sa sarkofazima.
Kompleks bazilike svojevremeno je produžen prema zapadu izgradnjom samostana. U središtu izduženog pravokutnog zdanja smješten je atrij s cisternom i vjerojatnim trijemom na stupovima. Iz ovog zajedničkog hodnika s trijemom ulazilo se u niz bočnih pravokutnih prostorija samostana. Brojni nalazi keramičkih posuda datiraju život u samostanu od druge pol. 5. st. do izglednog napuštanja u 13. st.